Volim te

Dobrodošli na moj blog

09.07.2013.

Sve bih dala da si tu..

Da me bar mozes vidjeti. Sad, danas, sutra bilo kad. Samo da me mozes vidjet da vidis da sam uspjela. Uspjela sam bas kao sto sam ti i obecala. Upisla sam i fakultet nije medicina al znas mene. Našla sam i onog posebnog moglo bi se rec pravog. Sretna sam. Voljela bi da si ti tu da budemo sretne zajendo. Nedostajes mi svaki dan. Kazu kad prođe godina bice lakše ali nije još je teže. Nedostajes mi svaki dan. Voljela bi da te mogu zagrlit. Da me pogledas svojim plavim ocima i da se osjecam sigurno. Volila bi da si tu sad i da me vidis da vidis kako sam uspjela.

04.01.2013.

Fighter

Jaka sam ja. Preživjet ću. Preživljavala sam i gore stvari. Ostat će posljedice. Uvijek ostaju. Još jedan ožiljak. Neko vrijeme će biti tu taj lažni osmijeh koji sam tako dobro istrenirala da se ne može razlikovati od onog pravog.A onda, poslije nekog vremena, zamjenit će ga iskreni osmijeh i tad ću ja biti pobjednik. A ti? Ti nećeš biti ništa. Za mene ništa i nikad više. Dok se to ne desi trebat će mi vremena i snage. Za vrijeme se ne brinem njega imam na pretek. A za snagu ću se snać već nekako. Ipak sam ja borac i ne možeš me tako lako slomiti. Ne može mene slomiti neko ko je kao ti običan. Jer ja sam sve samo nisam obična. Tako da mi ti dragi moj ništa ne možeš. Meni treba neko ko je sličan meni da bi mogao da izdrži samnom a onda možda i da me povrijedi. Čudno sam ja biće i trebam jakog protivnika. Ti to nikad nećeš bit. Pusti me da još malo tugujem a onda ću se vratiti jača nego ikada.

04.01.2013.

Ponovo

Kako da ti vjerujem poslje svega? Kako da vjerujem bilo kome? Povrijedio si me. povrijedili su me i mnogi prije tebe. Al s tobom je bilo drugačije. Obećao si mi da me nećeš povrijediti, da me nećeš ostaviti. Kleo si se u svoju ljubav. Govorio si mi najljepše moguće riječi. A ja sam ti vjerovala. Nisam znala drugačije, nisam mogla drugačije. Kad si zaljubljen ne vidiš dalje od nosa. Ja sam samo tebe vidjela ti si bio cijeli moj svjet. A ti si mi govorio da sam ja cijeli tvoj svijet, a pored mene si imao toliko drugiih svjetova. Toliko laži a tako malo vremena. Poslije svega zanima me samo jel išta od svega bilo istina? Jesil mislio i jednu riječ koju si mi rekao? Ne znam kako možeš tako jednostavno reći VOLIM TE a da to ne misliš. Kako imas srca lagat mi tako a znaš da sam te volila svim srcem. I na kraju mi kažeš navikla si ti da uvijek ostaneš sama. Na to se ne mozeš naviknuti svaki put jednako boli. A obećao si da me nikad nećeš povrijediti da ćeš uvijek biti tu za mene i da ćemo biti zauvijek zajedno. A vidi nas sad. Nas? Koje nas? Pa mi nikad nismo ni postajali. Vidi mene sad. Opet sama povrijeđena. A tebe baš briga. Trebao ti je neko da ne budeš sam dok se ne vratiš njoj. Eto vratio si se i sretniji si nego ikad, a za mene te baš zaboli. Ne zanima te kako sam i šta radim dal mislim na tebe na nas. A srce mi se stegne svaki put kad prođem pored mjesta gdje smo se prvi put poljubili. Kako sam tad bila sretna. Kad prođem pored mjesta gdje si reko da me voliš a ja ti povjerovala.Budala. A i ti misliš da sam ja budala. Možda i jesam al ti nikakva faca ti si najobčnija kukavica koja ne zna šta je ljubav i šta su osjećaji. Pa se mozda zato stalno razbacuješ sa riječju volim a zapravo ne znas šta to znači. Nadam se da ćes jednog dana saznati šta znači voljeti.

13.11.2012.

Nemaš pojma

Nemaš pojma koliko te volim. Koliko mi značiš. Ti to nikad shvatiti neceš . Nedostaješ. Svakim danom sve više . Samo ja znam kako je teško biti lažno nasmijan , i praviti se da me uopšte ne zanimaš . Nije mi nimalo lako. Svako vece ja pomislim na tebe , znaš nekad bih te voljela nazvati . Voljela bih čuti tvoj glas , pričati s tobom , ali .. ali ne znam. Ti imaš nju. Prokleto mi je krivo što je ona s tobom . Fališ jako. Voljela bih da mogu i da plačem . Ali suza nema. Nema ih dođavola. Gdje su? Nema ih , one mi trebaju trebaju ,da mi sve olakšaju, ali nema ih ! Kako cu dalje bez tebe , svaki dan isto. Meni je dovoljno da te sretnem , ali ni tebe nema nema te što je najgore.

11.10.2012.

Kad umire glumac Miro Gavran

Kada umire glumac, ne umire samo jedan čovjek, umiru brojne sjene lažnih tijela kojima smo se nesebično davali. Umire i naša publika, a da to i ne zna. Umiru čak i sjećanja na nas, jer sjećanja na mrtve nisu iskrena, nisu dovoljno kritična i iskrena, sjećanja na mrtve su plačljiva i neiskrena, puna naše slabosti i straha od vlastite smrti. Kad umire glumac, umiru sve moguće podjele uloga u kojima je još mogao zaigrati, gase se čak i oni reflektori koji nikada nisu bili upaljeni, otkazuju se predstave koje nikada nisu bile zakazane. Kad umire glumac, umire stotine likova, a život se ukazuje poput loše predstave u kojoj rasplet i završetak nisu vješto pripremljeni. Kad plačemo zbog smrti glumca, mi ne plačemo za njim, nego za svim danima i svim predstavama koje smo zajedno s njime proživjeli u teatru.Kad umire glumac, umire njegova publika, jer je svojom smrću potvrdio i prolaznost njezina života. Ali, najgora smrt glumca je smrt koja nastupa prije negoli je glumac odigrao svoju životnu ulogu- ulogu u kojoj je dao sve od sebe, u predstavi s idealnom podjelom, odličnim tekstom i neprimjetnom režijom. Ulogu nakon koje on sam osjeća da je iskazao sve svoje mogućnosti, znanja, kvalitete i vještine, nalazeći pravu mjeru za svaku riječ i za svaki pokret. Ulogu u kojoj je prihvatio svoje tijelo onakvo kakvo je, i u kojoj nije varao godine. Ulogu koju nije odglumio , nego odživio. Tužno je umrijeti, a ne odigrati takvu ulogu. A, eto , i ti i ja cijeloga života živjeli smo u kazalištu i za kazalište. Dvadeset godina smo proživjeli u braku jedno s drugim. Odigrali po stotinjak uloga, doživjeli pohvale i hvalospjeve o kojima smo sanjali kao djeca, a da nikad ni ti ni ja nismo ostvarili tu idealnu životnu ulogu. A nismo je ostvarili samo zato jer nikad nismo bili kazališni partneri. Nas dvoje, najpoznatiji glumački par, nikad nismo zaigrali zajedno u istoj predstavi, samo zato nismo ostvarili vrh. Svjesni smo toga oboje. Vrijeme nam curi kroz prste. Dolazi jesen našeg života, i zato te molim: učinimo to dok još možemo, dok nam tijela imaju snage odražavati dušu. Učinimo to da ne bismo ostatak života proživjeli žaleći što nismo zaigrali zajedno. Ne obraćam ti se kao bivšem mužu, nego kao idealnom partneru, bez koga se ni moja vještina ne može razviti do svoga maksimuma. Odličnom glumcu treba odličan partner. Nema dobrog boksmeča, ako je jedan boksač jak i vješt , a drugi slab i nevješt. Ne odbijaj moju ponudu, jer sam i ja tebi potrebna koliko i ti meni. Jer ni ti ne možeš odglumiti sam sebe. Jer ni ti nećeš dodirnuti vrh

25.09.2012.

šta je s njom?

‎"Sta je s' njom?! Ne znam, vise se ne smeje... Pogled joj je zamisljen, vise se ne raduje sitnicama. Slomili su je oni kojima je najvise verovala, slomili su je zli ljudi. Sad zivi bez razloga, svaki dan joj isti. Prestala je i lazno da se smeje, nocima place. Nije vise srecna, sve je boli a dusa najvise. Prestala je da se nada da ce joj biti dobro. To je trebalo da je nauci da prestane da im prasta, ali ne, ona ce opet oprostiti kad je povrede. Ona ne zna da bude losa, ona je previse dobra. Kaze vratice im se sve, svima koji su joj naneli zlo a ona zna da nece, ona nije nikada nikome nista lose uradila a njoj se desavaju lose stvari. Oduvek je zelela samo da ima prijatelja i voljenu osobu kraj sebe kad su joj potrebni, ali nikoga nije bilo bas u tim trenutcima, dolazili su i javljali se samo kad je to njima bilo potrebno. Sama bez ikoga trudi se da resi sve probleme. Sama nocima, nema nikoga.." Ps.ovo nisam ja pisala al se pronalazim u svakoj rečenici.

22.09.2012.

,,,

I onda padne noć i probudi nešto neželjeno u meni. Nije to ljubav, nije strast, nije grijeh, nego nešto puno gore od toga: USPOMENE. Na davno izgubljenog muškarca i prokockanu šansu. Na nešto što više ne postoji, dolazi u sjećanje kad ne treba i kad ne želim, nešto što zaboravljam i pamtim godinama. I probudi kajanje, da je sve moglo biti drugačije... Ali nije moglo biti drugačije, da je moglo, bilo bi!/p>

08.09.2012.

O da

Opet srce kuca starim ritmom.. Opet grudi disu punim plucima i opet oci svijet gledaju u ruzicastom svjetlu.. Osmijeh je opet na licu a tijelo je puno energije i poleta.. I trudicu se da ostane tako.. Ooo da kako da hocu.. Neke ljude sam prekrizila iz zivota.. Neke sam eto samo pustila da odu u nadi da ce da se vrate.. Ako im je stalo.. A potrebno je da znam da li je stalo nekima.. Neke ljude cu ponovo da vratim u svoj zivot.. Stare navike cu da uvazim kao "nove".. I zivicu.. Kao nikad do sada sto zivila nisam.. Uzivacu u svemu onome sto do sada nisam mogla.. O da kako da hocu..

07.09.2012.

...

Ti si bio moja a ja sam bila tvoja. Jedino to mi je ulijevalo snagu i davalo volju za životom. Da tebe nema ko zna šta bi blo samnom. Uvijek si bio tu za mene bio si moje utočište u ovom surovom svijetu, moj bjeg od stvarnosti. Tvoje nježne riječi i tvoj preljepi osmjeh uvijek su djelovale tako umirujuće na mene. Samo ti si mogao da popraviš moj najgori dan, samo ti si mogao da vratiš iskren osmijeh na moje lice i samo s tobom sam mogla da se smijem i plačem u isto vrijeme. S tobom je sve bilo drugačije. Zajedno smo mogli sve bili smo savršen par. Nikad nisam vjerovala da sa jednom osbom možeš da budeš tolko blizak i da znaš sve o njoj i ona o tebi a da i dalje imamo o čemu pričati i da nam je lijepo. Bili smo zajdeno svaki dan. Volili smo se kako smo se volili. Bio si mi sve brat, prijatelj, ljubavnik sve što mi je trebalo. Ti dani te godine su bili najbolji i najgori u mom životu. Preživila sam tolko ružnih stvari al ti ih učinio lakšim ti si uvijek bio tu uz mene čak i onda kad to nisam zaslužila. Uvijek sam se trudila da se odužim za to al vjerujem da nisam uspjela jer to je ne moguće ti si savršen. Ti si mi pomogao da postanem bolja osoba. Da postanem osoba koja zaslužuje da ima tebe kraj sebe zauvjek.

07.09.2012.

Starom prijatelju...

Čudno je kako nam se nakon tolko vremena putevi razileze. Čudno je proći pored osobe s kojom si djelio sve svoje tajne , srahove, želje.. Čudno je kako ostaju samo uspomene i ništa više . A nekad smo bili kao jedno, nisu nam bile potrebne riječi dovoljan je bio pogled da bi se razumijeli. Dovoljan je bio samo jedan zagrljaj da bi sve prepreke rješili, jedan osmijeh da sve ružno nestane.Čudno je kako se ljudi promjene i zaborave sve što je bilo i ne misle na ono što je moglo bit. A bili smo tako sretni svi su nam zavidili i svi su pričali o nama a mi smo bili ponosni. Kolko smo puta bez cilja lutali gradom i lupetali gluposti, smijali se a da nismo znali čemu se smijemo. Kolko smo stvari rekli da ćemo uradit a nikad nismo i nećemo.Bili smo sretni a da nismo svjesni kolko. Misli smo da će naše prijateljstvo trajat zauvjek, vjerovali smo u to. Ali nista nije zauvjek. Uvijek svemu dođe kraj. Znala sam da će se to dogodit znala sam al nisam znala da će ovako brzo i sa ovakim razlgom. Bez svađe bez i jedne rječi. Ti si se jednostavo promjenio našao novo društvo. I meni se presto javljati.Ja nisam odustala tako lako trudila sam se al ti kao da si se preko noći promjenio i nismo imali o čemu pričati, nismo se razumjeli. Kao da si ti iz jednog a ja iz drugog svjeta.Sve se promjenilo. Bilo je teško i sad je teško al ljudi se mjenjaju. Kažu da se sve dešava sa razlogom. Ja vjerujem u to ko zna zašto je dobro. Možda smo potrošili svoje vjreme ako jesmo neka smo bilo nam je lijepo i bili smo sretni.

16.04.2012.

Početak

Novi početak... Izbrisla sam sve stare postove i sad pišem ponovo. .Na ovom blogu ću objavljivati ono što sam ja pisala.


Volim te
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031