Da me bar mozes vidjeti. Sad, danas, sutra bilo kad. Samo da me mozes vidjet da vidis da sam uspjela. Uspjela sam bas kao sto sam ti i obecala. Upisla sam i fakultet nije medicina al znas mene. Našla sam i onog posebnog moglo bi se rec pravog. Sretna sam. Voljela bi da si ti…
Jaka sam ja. Preživjet ću. Preživljavala sam i gore stvari. Ostat će posljedice. Uvijek ostaju. Još jedan ožiljak. Neko vrijeme će biti tu taj lažni osmijeh koji sam tako dobro istrenirala da se ne može razlikovati od onog pravog.A onda, poslije nekog vremena, zamjenit će ga iskreni osmijeh i tad ću ja biti pobjednik. A…
Kako da ti vjerujem poslje svega? Kako da vjerujem bilo kome? Povrijedio si me. povrijedili su me i mnogi prije tebe. Al s tobom je bilo drugačije. Obećao si mi da me nećeš povrijediti, da me nećeš ostaviti. Kleo si se u svoju ljubav. Govorio si mi najljepše moguće riječi. A ja sam ti vjerovala….
Nemaš pojma koliko te volim. Koliko mi značiš. Ti to nikad shvatiti neceš . Nedostaješ. Svakim danom sve više . Samo ja znam kako je teško biti lažno nasmijan , i praviti se da me uopšte ne zanimaš . Nije mi nimalo lako. Svako vece ja pomislim na tebe , znaš nekad bih te voljela…
Kada umire glumac, ne umire samo jedan čovjek, umiru brojne sjene lažnih tijela kojima smo se nesebično davali. Umire i naša publika, a da to i ne zna. Umiru čak i sjećanja na nas, jer sjećanja na mrtve nisu iskrena, nisu dovoljno kritična i iskrena, sjećanja na mrtve su plačljiva i neiskrena, puna naše slabosti…
”Sta je s’ njom?! Ne znam, vise se ne smeje… Pogled joj je zamisljen, vise se ne raduje sitnicama. Slomili su je oni kojima je najvise verovala, slomili su je zli ljudi. Sad zivi bez razloga, svaki dan joj isti. Prestala je i lazno da se smeje, nocima place. Nije vise srecna, sve je boli…
I onda padne noć i probudi nešto neželjeno u meni. Nije to ljubav, nije strast, nije grijeh, nego nešto puno gore od toga: USPOMENE. Na davno izgubljenog muškarca i prokockanu šansu. Na nešto što više ne postoji, dolazi u sjećanje kad ne treba i kad ne želim, nešto što zaboravljam i pamtim godinama. I probudi…
Opet srce kuca starim ritmom.. Opet grudi disu punim plucima i opet oci svijet gledaju u ruzicastom svjetlu.. Osmijeh je opet na licu a tijelo je puno energije i poleta.. I trudicu se da ostane tako.. Ooo da kako da hocu.. Neke ljude sam prekrizila iz zivota.. Neke sam eto samo pustila da odu u…
Ti si bio moja a ja sam bila tvoja. Jedino to mi je ulijevalo snagu i davalo volju za životom. Da tebe nema ko zna šta bi blo samnom. Uvijek si bio tu za mene bio si moje utočište u ovom surovom svijetu, moj bjeg od stvarnosti. Tvoje nježne riječi i tvoj preljepi osmjeh uvijek…
Čudno je kako nam se nakon tolko vremena putevi razileze. Čudno je proći pored osobe s kojom si djelio sve svoje tajne , srahove, želje.. Čudno je kako ostaju samo uspomene i ništa više . A nekad smo bili kao jedno, nisu nam bile potrebne riječi dovoljan je bio pogled da bi se razumijeli. Dovoljan…